Egipatska vlast želi isprovocirati
protivnike puča da posegnu za nasiljem, a time opravdaju represivne mjere
vojske.
 |
| Na smrt osuđeni lider Muslimanske braće Muhamed Badia (desno) [EPA arhiva] |
Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)
Jutros nas je dočekala vijest kako je
egipatski sud donio još jednu drakonsku presudu protiv protivnika državnog
udara koji se povezuju sa Muslimanskom braćom u kojoj je 683 ljudi osuđeno na
smrtnu kaznu, uključujući lidera Muslimanske braće Muhameda Badia. Prema
pisanju svjetskih novinskih agencija njih se tereti za učešće u ubistvu i
pokušaju ubistva policajaca u južnoj egipatskoj provinciji Minja 14. augusta
prošle godine, na dan kad je policija u sukobima s demonstrantima u Kairu ubila
više stotina pristalica svrgnutog predsjednika Muhameda Mursija.
Još jedan pritisak
Samo dva dana ranije muftija Egipta,
vrhovni vjerski autoritet, je odlučujući
kao drugostepeni organ o stavu prema identičnoj presudi koju je izrekao isti
sud u martu ove godine, donio odluku da se se smrtnom kaznom mogu teretiti samo
oni koji su direktno učestvovali u ubistvu, a ne i oni koji su na njega
podsticali zbog čega je postupajući sudija donio odluku da se ranije izrečena
smrtna kazna ima preinačiti u kaznu doživotnog zatvora za 492 od 529 na smrt
osuđenih u tom procesu.
Tridesetsedmorici iz tog procesa
potvrđena je smrtna kazna iako ni njihova odgovornost, prema mišljenju odbrane
i međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava nije dokazana u pravnom
postupku. Ova današnja kolektivna smrtna presuda, kao i nešto izmijenjena
martovska, i dalje ništa manje šokanta dokazuje da ovakva kolektivna
kažnjavanja smrću neće biti izuzetak nego, čini se, pravilo i da bi se slične
presude mogle očekivati u danima koji su pred nama a naročito kako se
predsjednička predizborna kampanja zahuktava. Zato ne čudi što mnogi u Egiptu i
van njega ovo tumače kao još jedan pritisak na sve one koji bi se eventualno
usudili suprotstaviti namjeri generala Sisija da na predstojećim izborima i
formalno svoj dolazak na vlast vojnim pučem zaogrne plaštom demokratske volje
naroda.
Tome u prilog govori i današnja
zabrana djelovanja omladinskog pokreta
„6 april“ koju je izrekao jedan sud u Kairu. Ovaj pokret osnovan 2008.
po uzoru i modelu djelovanja srbijanskog pokreta Otpor okuplja sekularnu,
liberalnu i umjerenu egipatsku opoziciju i nema veze sa Muslimanskom braćom. To
govori da su danas meta progona oni koji se povezuju sa Braćom, ali sve ukazuje
na to da vladajući režim neće stati samo na njima.
Osim toga, večeras se duhovnom vođi
pokreta Badiu, koji kao i većina osuđenih nije ni prisutvovao „petominutnom
suđenju“, sudi u drugom odvojenom postupku u Kairu, a protiv njega i
predsjednika Mursija se vodi još čitav niz sličnih procesa u raznim egipatskim
sudovima te bi, prema onome što vidimo ovih dana iz egipatskih sudnica, u
svakom od njih mogli dobiti identične presude.
Brojne nepravilnosti
Ne možemo ne primjetiti kako je
današnjom presudom samo u jednom procesu izrečeno više od trećine smrtnih
presuda od ukupnog broja izrečenih u historiji egipatskog pravosuđa, što bez
sumnje otvara pitanja o njegovoj budućnosti i posljedicama koje će ovo
urušavanje pravosuđa imati na pravni poredak pa i samu budućnost države.
Da se ne radi o ljudskim životima
mogli bi smo čitav proces kolektivnih
presuda i kažnjavanja smrću nazvati apsurdnim pa i smiješnim, ali je situacija
toliko ozbiljna da se ipak moramo pozabaviti svim nepravilnostima.
Nikome nije čudno što je obje sporne
presude donio isti sud u Minji, i što je, da apsurd bude veći, presude izrekao
isti sudija. Prema nekim navodima sudija, kojeg opozicija naziva „Mesar“, ima i lične motive da se sveti onima koje
smatra da su članovi Muslimanske braće, jer je navodno njegov sin bio upetljan
u korupcijski skandal koji je istraživan u vrijeme vladavine Stranke slobode i
pravde.
Međutim, ne bi nas trebalo čuditi
stanje u kojem se nalazi egipatsko pravosuđe u državi u kojoj je pred očima
čitave svjetske javnosti izvršen vojni udar i u kojem je vojna hunta napisala
novi Ustav i provela referendum, a onda dan nakon njegovog usvajanja donijela
niz zakona koji ga krše.
Zanimljivo je kako apologete režima
arapskim medijima svjetskoj javnosti pokušavaju objasniti kako se ne radi o
„presudi“ nego „odluci“ suda i kako će konačnu riječ imati vrhovni muftija
Egipata, očito nesvjesni da time prave samo još veću šaradu od čitavog procesa
i egipatskog pravosuđa.
Nije im sporno...
Njima nikakav problem nije brzina
kojom su presude izrečene, to što je u svakoj pravnoj državi potrebno da se
mjesecima dokazuje krivica svakog optuženog kako bi se izrekla kapitalna kazna.
Nije im ni sporno to što se presude izriču u odsustvu, što advokati
osumnjičenih nisu bili prisutni ili nisu imali dovoljno vremena ni da pročitaju
izjave osumnjičenih.
Osim toga, zar je moguće povjerovati
da je svih 683 podjednako krivo za djela za koja se terete? Pa u svakom procesu
imaju oni koji su više ili manje odgovorni? Zar barem jedan od osumnjičenih
nije bio saučesnik u zločinu pa da je time zaslužio blažu, pa makar doživotnu,
presudu?
Cilj je da se očito isprovociraju
protivnici puča kako bi posegli za nasiljem i time opravdali vanredno stanje i
sve represivne mjere koje Vojska provodi kako bi osigurala ostanak na vlasti.
Od prvih dana puča sve one koji se
njemu protive, a nisu to samo oni koji se povezuju sa organizacijom Muslimanske
braće, režim optužuje za terorizam, iako demonstranti kao i njihovi lideri
insisitraju na nenasilnom otporu i pravu na slobodu okupljanja i izražavanja
mišljenja.
Pitanje je samo dokle će Muslimanska
braća i oni koji se protive nasilnom svrgavanju predsjednika Muhameda Mursija
imati strpljenja i da li će nasjesti na ove očite provokacije.
Radikalne i militantne skupine širom
muslimanskog svijeta, vidi se to po njihovim online forumima, likuju zbog
trenutnog razvoja situacije u Egiptu. Sjetimo se samo kako smo nakon izbijanja
tzv. Arapskog proljeća čitali o kraju Al-Kaide i o tome kako su dešavanja
naroda na arapskoj ulici pokazala kako se stanje muslimanskih naroda može
mijenjati i bez nasilnih metoda i da se despotski režimi, a sa njima i strana
dominacija, mogu svrgnuti i bez posezanja za terorizmom.
Brutalne mjere
Svi oni koji danas podržavaju brutalne
mjere slamanja Muslimanske braće u Egiptu ali i regionu trebaju da se prisjete
kako je upravo jedan takav pokušaj slamanja „islamističke opozicije“ 50-tih i
60-tih izrodio Egipćanina Ajmana ez-Zavahirija i današnju Al-Kaidu.
Svi moji egipatski prijatelji su u
vrijeme tranzicije i svrgavanja režima Hosnija Mubaraka isticali snagu
egipatskog pravosudnog sistema, nezavisnih sindikata i vojske kao garanta
opstanka institucija države koje mogu spriječiti to da Egipat potone u ambis
anarhije i bezvlašća, ili, kao što je to slučaj u nekim drugim arapskim
državama, u građanski rat. Žalosno je vidjeti stanje u koje su ove institucije
danas dospjele i kako vjerujujući da čine dobro svojoj državi potkopavaju njene
temelje.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su
autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
