U Francuskoj uhapšen fizičar alžirskog porijekla koji je radio na projektu CERNPiše: Muhamed Jusić- magazin Start BiH
U ponedjeljak (12.10.2009.) se tridesetdvogodišnji muškarac alžirskog porijekla uhapšen nekoliko dana ranije pojavio pred francuskim sudom. On je zajedno sa svojim dvadesetpetogodišnjim bratom uhapšen u antiterorističkoj operaciji francuskih snaga u jugoistočnom francuskom gradu Vienne.
U ponedjeljak (12.10.2009.) se tridesetdvogodišnji muškarac alžirskog porijekla uhapšen nekoliko dana ranije pojavio pred francuskim sudom. On je zajedno sa svojim dvadesetpetogodišnjim bratom uhapšen u antiterorističkoj operaciji francuskih snaga u jugoistočnom francuskom gradu Vienne.
Želio bih napasti
Prema sudskim izvorima, a kako prenosi novinska agencija AFP, osumnjičeni, čije ime u skladu sa francuskim zakonima nije još uvijek saopšteno, na sebe je skrenuo pažnju sigurnosnih agencija tokom nezavisne istrage o potencijalnim islamističkim militantima koji su, navodno, imali planove boriti se u Afganistanu. Nakon što je postao sumnjiv, ovaj fizičar koji je doktorirao fiziku čestica je osamnaest mjeseci bio pod prismotrom francuskih agenata da bi prošlog mjeseca sudac Christophe Teissier, specijaliziran za terorizam, otvorio i službenu istragu o njegovim sumnjivim aktivnostima. Nakon toga je uslijedio hapšenje. U međuvremenu brat mu je oslobođen dok se on na saslušanju pred sudom pojavio kako bi odgovorio na optužbe za „kriminalno udruživanje u terorističku organizaciju“. Ovo je, zasad, preliminarna optužnica koja daje sudiji mogućnost da provede istragu i donese odluku da li će nastaviti suđenje. U optužnici koja je pročitana pred sudijom tereti ga se da je razmjenjivao poruke putem interneta sa ljudima bliskim ogranku El-Kaide u Sjevernoj Africi (El-Kaida fi El-Magrib el-Islamij) i da je u toj korespondenciji izrazio želju da izvede napade bez da je „došao do faze materijalne pripreme za sam napad“.
Iako se svakom slučaju potencijalnog povezivanja sa El-Kaidom bilo koga i bilo gdje u svijetu, naročito u zemljama koji imaju svoje trupe u Afganistanu, pridaje velika pažnja, ovaj posljednji slučaj hapšenja je još jednom pokazao kako su neki mediji, ali i državni zvaničnici, spremni izvoditi ishitrene zaključke i preuveličavati prijetnju od terorizma, nesvjesni da tako nerijetko samo pomažu teroristima protiv kojih se bore.
Naime, nakon što su agencije objavile kako je uhapšeni radio kao fizičar za Evropsku organizaciju za nuklearna istraživanja – CERN (Conseil Européen pour la Recherche Nucléaire), uslijedio je čitav niz natpisa u medijima, a o Internet sferi da i ne govorimo, o tome kako je El-Kaida planirala spektakularne napade na evropska nuklearna postrojenja. I ne samo to, nego se preko naslova brojnih medija u svijetu i regionu sugerisalo kako se El-Kaida pokušala dočepati „Božije čestice“ ili „Mašine sudnjeg dana“, i kako je zaustavljena u zadnji čas.
Sve te spekulacije su se temeljile na šturoj informaciju tužiteljstva kako je osumnjičeni radio zajedno sa sedam hiljada drugih naučnika na već od ranije kontraverznom eksperimentu CERN-a, smještenom nedaleko od Ženeve na švicarsko-francuskoj granici, poznatom pod nazivom LHC (Large Hadron Collider) ili Velikom hadronskom sudaraču, najvećem i najskupljem naučnom stroju na svijetu, vrijednom pet milijardi eura koji je trebao stvoriti simulaciju „Velikog praska”.
Crni scenario El-Kaidi u korist
Još u oktobru prošle godine kada se trebao desiti prvi sudar čestica u četrnaest godina građenom postrojenju LHC-a brojni mediji su čitavo ljeto, pozivajući se na mišljenja nekoliko naučnika koji su od početka bili skeptični prema čitavom projektu, upozoravali da će pokretanje LHC-a dovesti do stvaranja, ni manje ni više, nego crne rupe koja će progutati Zemlju. Naravno, svijet nije nestao nakon prvog eksperimenta, ali to nije razuvjerilo kritičare iz naučnih i inih krugova da se nešto slično neće desiti u budućnosti ako naučnici iz CERN-a nastave potragu za sve manjim česticama kako bi došli do one „od koje je čitav svemir stvoren“.
Same naznake da je El-Kaida bacila oko na to postrojenje ili da se oko njega počela motati postala je argument više u rukama njegovih kritičara. Zato su iz agencije požurili da odagnaju bilo kakvu sumnju u sigurnost čitavog projekta naglašavajući da uhapšeni, iako jeste kao naučnik radio na Velikom sudaraču hadrona „nije zaposlen u CERN-u, već da je u eksperimentima sudjelovao na osnovu ugovora između CERN-a i drugog naučnog instituta“.
U saopštenju koje je ovim povodom izdao CERN, a koje su prenijele agencije se navodi i to kako „optuženi u pogonima te organizacije nije dolazio u kontakt s materijama koji se mogu upotrijebiti u terorističkim napadima“.
Međutim, ništa od toga, kao ni činjenica da je istraga tek u toku i da je na sudiji tek da utvrdi ima li dovoljno dokaza (čak i prema novim antiterorističkim zakonima prema kojima je dovoljno dokazati bilo kakvu vezu između osumnjičenog i nekog od pripadnika terorističke organizacije) za nastavak suđenja nije spriječila medije da već izađu sa najcrnjim scenarijem, što je još jednom aktueliziralo pitanje tzv. simbioze medija i terorizma.
Kažu da je ranije bit terorizma bila da se ubije jedan, a zastraše stotine. Danas terorističke organizacije uz pomoć medija mogu ubiti jednoga, a zastrašiti milione. Zato nalazimo da su mediji postali nezaobilazni dio strategije terorističkih organizacija. Klasična trijada terorizma "teroristi-žrtve-vlast", danas zamjenjuje kvartet "teroristi-žrtve-vlast-masovni mediji" – barem tako smatra Viktor Ciganov u svom radu Mediji i terorizam iz 2004. (str.20). I upravo je ova simbioza medija i terorizma navela brojne ozbiljne medijske radnike kojima je stalo do objektivnog izvještavanja da se zamisle nad svojom ulogom u razbuktavanju globalne panike oko nagle ekspanzije terorističkih organizacija i njihovih aktivnosti.
Iskustva iz svijeta nam kazuju kako medijska pažnja za kojom vape brojne ekstremističke organizacije i pojedinci često postaje bitan faktor njihove dodatne radikalizacije, zbog kojeg pribjegavaju radikalnim izjavama, potezima, a nerijetko i gnusnim terorističkim aktima. Davanje prevelikog značaja i medijskog prostora nebitnim pojedincima i organizacijama, a kada je riječ o islamističkom ekstremizmu, predstavljanje samoproglašenih autoriteta kao stvarnih predstavnika muslimana i muslimanskih zajednica, čini uslugu upravo onima protiv kojih se navodno bore. Zato su BBC i brojne druge ozbiljne medijske međunarodne organizacije izradili specijalizovane vodiče za novinare koji izvještavaju o terorizmu, a koji prvenstveno insistiraju na neophodnosti da se izvještava samo o činjenicama, bez da se izmišljaju lažne prijetnje i preuveličava opasnost. Žeđ za senzacionalizmom često i ozbiljne novinare uvlači u opasnost da budu oni koji nesvjesno pomažu onima protiv kojih vjeruju da se bore. Tako su možda oni koji su samoinicijativno razradili bez ikakvog dokaza najcrnje scenarije mogućeg angažmana CERN-ovog fizičara nesvjesno učinili uslugu El-Kaidi i pomogli joj da bez ikakvog truda zastraši Evropljane i čitav svijet, što i jeste njihov glavni cilj.
Prema sudskim izvorima, a kako prenosi novinska agencija AFP, osumnjičeni, čije ime u skladu sa francuskim zakonima nije još uvijek saopšteno, na sebe je skrenuo pažnju sigurnosnih agencija tokom nezavisne istrage o potencijalnim islamističkim militantima koji su, navodno, imali planove boriti se u Afganistanu. Nakon što je postao sumnjiv, ovaj fizičar koji je doktorirao fiziku čestica je osamnaest mjeseci bio pod prismotrom francuskih agenata da bi prošlog mjeseca sudac Christophe Teissier, specijaliziran za terorizam, otvorio i službenu istragu o njegovim sumnjivim aktivnostima. Nakon toga je uslijedio hapšenje. U međuvremenu brat mu je oslobođen dok se on na saslušanju pred sudom pojavio kako bi odgovorio na optužbe za „kriminalno udruživanje u terorističku organizaciju“. Ovo je, zasad, preliminarna optužnica koja daje sudiji mogućnost da provede istragu i donese odluku da li će nastaviti suđenje. U optužnici koja je pročitana pred sudijom tereti ga se da je razmjenjivao poruke putem interneta sa ljudima bliskim ogranku El-Kaide u Sjevernoj Africi (El-Kaida fi El-Magrib el-Islamij) i da je u toj korespondenciji izrazio želju da izvede napade bez da je „došao do faze materijalne pripreme za sam napad“.
Iako se svakom slučaju potencijalnog povezivanja sa El-Kaidom bilo koga i bilo gdje u svijetu, naročito u zemljama koji imaju svoje trupe u Afganistanu, pridaje velika pažnja, ovaj posljednji slučaj hapšenja je još jednom pokazao kako su neki mediji, ali i državni zvaničnici, spremni izvoditi ishitrene zaključke i preuveličavati prijetnju od terorizma, nesvjesni da tako nerijetko samo pomažu teroristima protiv kojih se bore.
Naime, nakon što su agencije objavile kako je uhapšeni radio kao fizičar za Evropsku organizaciju za nuklearna istraživanja – CERN (Conseil Européen pour la Recherche Nucléaire), uslijedio je čitav niz natpisa u medijima, a o Internet sferi da i ne govorimo, o tome kako je El-Kaida planirala spektakularne napade na evropska nuklearna postrojenja. I ne samo to, nego se preko naslova brojnih medija u svijetu i regionu sugerisalo kako se El-Kaida pokušala dočepati „Božije čestice“ ili „Mašine sudnjeg dana“, i kako je zaustavljena u zadnji čas.
Sve te spekulacije su se temeljile na šturoj informaciju tužiteljstva kako je osumnjičeni radio zajedno sa sedam hiljada drugih naučnika na već od ranije kontraverznom eksperimentu CERN-a, smještenom nedaleko od Ženeve na švicarsko-francuskoj granici, poznatom pod nazivom LHC (Large Hadron Collider) ili Velikom hadronskom sudaraču, najvećem i najskupljem naučnom stroju na svijetu, vrijednom pet milijardi eura koji je trebao stvoriti simulaciju „Velikog praska”.
Crni scenario El-Kaidi u korist
Još u oktobru prošle godine kada se trebao desiti prvi sudar čestica u četrnaest godina građenom postrojenju LHC-a brojni mediji su čitavo ljeto, pozivajući se na mišljenja nekoliko naučnika koji su od početka bili skeptični prema čitavom projektu, upozoravali da će pokretanje LHC-a dovesti do stvaranja, ni manje ni više, nego crne rupe koja će progutati Zemlju. Naravno, svijet nije nestao nakon prvog eksperimenta, ali to nije razuvjerilo kritičare iz naučnih i inih krugova da se nešto slično neće desiti u budućnosti ako naučnici iz CERN-a nastave potragu za sve manjim česticama kako bi došli do one „od koje je čitav svemir stvoren“.
Same naznake da je El-Kaida bacila oko na to postrojenje ili da se oko njega počela motati postala je argument više u rukama njegovih kritičara. Zato su iz agencije požurili da odagnaju bilo kakvu sumnju u sigurnost čitavog projekta naglašavajući da uhapšeni, iako jeste kao naučnik radio na Velikom sudaraču hadrona „nije zaposlen u CERN-u, već da je u eksperimentima sudjelovao na osnovu ugovora između CERN-a i drugog naučnog instituta“.
U saopštenju koje je ovim povodom izdao CERN, a koje su prenijele agencije se navodi i to kako „optuženi u pogonima te organizacije nije dolazio u kontakt s materijama koji se mogu upotrijebiti u terorističkim napadima“.
Međutim, ništa od toga, kao ni činjenica da je istraga tek u toku i da je na sudiji tek da utvrdi ima li dovoljno dokaza (čak i prema novim antiterorističkim zakonima prema kojima je dovoljno dokazati bilo kakvu vezu između osumnjičenog i nekog od pripadnika terorističke organizacije) za nastavak suđenja nije spriječila medije da već izađu sa najcrnjim scenarijem, što je još jednom aktueliziralo pitanje tzv. simbioze medija i terorizma.
Kažu da je ranije bit terorizma bila da se ubije jedan, a zastraše stotine. Danas terorističke organizacije uz pomoć medija mogu ubiti jednoga, a zastrašiti milione. Zato nalazimo da su mediji postali nezaobilazni dio strategije terorističkih organizacija. Klasična trijada terorizma "teroristi-žrtve-vlast", danas zamjenjuje kvartet "teroristi-žrtve-vlast-masovni mediji" – barem tako smatra Viktor Ciganov u svom radu Mediji i terorizam iz 2004. (str.20). I upravo je ova simbioza medija i terorizma navela brojne ozbiljne medijske radnike kojima je stalo do objektivnog izvještavanja da se zamisle nad svojom ulogom u razbuktavanju globalne panike oko nagle ekspanzije terorističkih organizacija i njihovih aktivnosti.
Iskustva iz svijeta nam kazuju kako medijska pažnja za kojom vape brojne ekstremističke organizacije i pojedinci često postaje bitan faktor njihove dodatne radikalizacije, zbog kojeg pribjegavaju radikalnim izjavama, potezima, a nerijetko i gnusnim terorističkim aktima. Davanje prevelikog značaja i medijskog prostora nebitnim pojedincima i organizacijama, a kada je riječ o islamističkom ekstremizmu, predstavljanje samoproglašenih autoriteta kao stvarnih predstavnika muslimana i muslimanskih zajednica, čini uslugu upravo onima protiv kojih se navodno bore. Zato su BBC i brojne druge ozbiljne medijske međunarodne organizacije izradili specijalizovane vodiče za novinare koji izvještavaju o terorizmu, a koji prvenstveno insistiraju na neophodnosti da se izvještava samo o činjenicama, bez da se izmišljaju lažne prijetnje i preuveličava opasnost. Žeđ za senzacionalizmom često i ozbiljne novinare uvlači u opasnost da budu oni koji nesvjesno pomažu onima protiv kojih vjeruju da se bore. Tako su možda oni koji su samoinicijativno razradili bez ikakvog dokaza najcrnje scenarije mogućeg angažmana CERN-ovog fizičara nesvjesno učinili uslugu El-Kaidi i pomogli joj da bez ikakvog truda zastraši Evropljane i čitav svijet, što i jeste njihov glavni cilj.
