Koristimo li mreže ili smo se u njima zapetljali?

Piše: Muhamed Jusić (Preporod)

Širenjem internet mreže slušali smo o svim revolucionarnim blagodatima koje će donijeti širokim narodnim masama. Svi su s pravom bili oduševljeni i jedva da su se čuli glasovi onih koji su bili sumnjičavi i koji su propitivali kuda bi nas ta nova informatička revolucija mogla odvesti.

Svi oni koji su govorili o bilo kakvoj vrsti regulacije interneta doživljavani su kao totalitaristi koji pokušavaju da odbrane neodbranjivo i koji bi da neslobodnim pojedincima oduzmu jedinu nadu u pristup slobodi.

Danas su sve glasniji oni među ozbiljnim analitičarima i teoretičarima koji i nisu baš oduševljeni svime u šta se internet pretvorio i promjenama koje je donio. Oni s pravom upozoravaju ne samo na brojne nesagledive posljedice nove mreže u koju se čovječanstvo upetljalo nego i na sve nedosljednosti onoga što nam je ta globalna mreža donijela nasuprot onoga što nam je obećavala.

Jer uistinu teško je ne primjetiti kako se ne tako davno internet predstavljao kao oruđe u rukama osiromašenih i isključenih masa kojim će se usprotiviti elitama u svakom smislu. Trebala je to biti platforma koja će svima omogućiti slobodan pristup informacijama i znanju. Internet je trebao, na nikada do kraja pojašnjen način, ukloniti sve razlike i sve učesnike mreže učiniti jednakim. Danas vidimo kako se bogati još više bogate, između ostalog, i na internetu. Umjesto da ubije monopol internet je stvorio možda i najveće monopoliste u historiji čovječanstva, poput Googla ili Amazona. Iako se običavalo govoriti da će Internet pomoći da se znanje prenosi i da postane lahko dostupno, sve više se čini da je opća kakofonija bez ikakvih provjera i kriterija rezultirala upravo suprotnim efektom.  Internet je neuke učinio još neukijim ali uvjerenim da sada znaju sve i da na internetu mogu naći potvrdu svakoj suludoj teoriji koju imaju ali i dovoljan broj istomišljenika. Internet jeste izjednačio sve ali ne u pristupu znanju i informacijama nego je doveo do toga da se svačije mišljenje bez obzira kako neosnovano i na činjenicama neutemeljeno bilo počne doživljavati kao relevantno.

Umjesto da nas učini tolerantnijim jer nam je dao priliku da upoznamo različite kulture i civilizacije i jer nam je dao priliku da direktno komunicirao sa ljudima iz svakog dijela svijeta, internet je otvorio prostor najglasnijim šovinistima i ksenofobima. Umjesto prostora za upoznavanje i susretanje kultura internet je postao globalni generator govora mržnje i nepovjerenja.

Umjesto da nam donese više demokratije, kao što je bilo očekivano, internet nam je donio, kako to primjećuje i jedan od najpoznatijih svjetskih teoretičara novih medija Andrew Keen, «vladavinu rulje». Sjećamo se kako su pisane studije o tome kako su društvene mreže pokrenule tzv. Arapsko proljeće, govorilo se, a i sam sam pisao, o tome kako će internet ojačati građane u totalitarnim i neslobodnim državama i društvima. Nije da se to nije desilo. Ali danas ne možemo ne primjetiti kako internet prerasta u instrument praćenja i nadzora građana u razmjerama koje nisu zapamćene u historiji čovječanstva. Da apsurd bude veći, značajan dio tog nadzora i povrede privatnosti se dešava uz pristanak samih korisnika. Države, ali i multinacionalne kompanije, danas profiliraju građane i trguju njihovom privatnošću iako se ne tako davno vjerovalo kako će upravo njima Internet zadati kobni udarac.

Lista iznevjerenih očekivanja bi se otegla kao i elaboriranje svih promjena koje je internet uzrokovao u načinu na koji mislimo, doživljavamo i procesuiramo svijet oko sebe. Vrijedilo bi sebi osvijestiti to kako nas zatrpavanje nepotrebnim informacijama čini površnim u njihovoj selekciji, analizi i emotivnom proživljavanju. Kada se satima dnevno izlažemo tolikoj šarenolikosti priča, kada nam se u sekundi smjenjuju jedna za drugom slika ubijene djece u Siriji i kulinarske čarolije kuhara Nusreta, ajeti iz Kur'ana sa dawetske stranice i provale Sabita iz Tarčina, koliko smo nakog godina takvog silovanja svoga uma sposobni razaznavati prave vrijednosti i hoće li biti čudno ako emotivno otupimo. Nije da o tome ljudi nisu počeli pisati i govoriti ali je to još daleko od toga da bude nešto čega su prosječni korisnici internet mreže svjesni.

U istom kontekstu bi bilo vrijedno primjetiti kako je stvorena paralelna, virtualna realnost, što internet po svojoj prirodi jeste, u kojoj neki ljudi sve više žive i čak je mijenjaju za realni svijet iz kojeg su sve više iščašeni. Brojni su primjeri oko nas onih koji sebe uvjeravaju kako su njihovi stavovi i svjetonazori relevantni ili čak dominantni jer imaju nekoliko stotina ili čak hiljada nekada i vještački, za novac koji su dali platformama koje ih servisiraju, followera ili lajkača koji ih održavaju u njihovoj predstavi o tome kako uživaju podršku širokih masa. Drugim riječima, nije problem koristiti tu globalnu mrežu, problem je kada se u njoj kao ljudi ali i kao čovječanstvo zapetljamo.

Odgovor vjerovatno nije samo u regulaciji interneta, jer će ona vjerovatno biti učinjena tako da ponovo pogoduje moćnima i velikima. Prije će biti da je prvi i najhitniji korak da se javnost upozna sa stvarnom naravi ove globalne mreže, sa svim pozitivnim i negativnim posljedicama koje donosi, ali da se insistira na odgovornosti svakog korisnika kao i odgovornom konzumiranju ove prividne apsolutne slobode. Nijedna regulacija ne može biti zamjena za ljudsku odgovornost. Nije nikada mogla nigdje i ničemu pa neće ni u ovoj globalnoj mreži.

-->

Neformalna grupa roditelja organizovala predavanje prof. Muhameda Jusića “Kako mediji oblikuju našu stvarnost” na temu

U punoj Maloj sali JU KSC Bugojno 24.01.2020. godine Neformalna grupa roditelja “Roditelji za roditelje” Bugojno organizovala je predavanje na temu “Kako mediji oblikuju našu stvarnost”. Gost predavač bio je prof. Muhamed Jusić.

– Svi su izloženi jednom medijskom bombardovanju sadržajima. Bez medija nema slobodnog demokratskog društva. Od društava se zahtjeva nešto što se zove medijska pismenost. Mi se ne možemo zaštiti sa onim što se može vidjeti na društvenim mrežama, u ovim medijima koji su nekontrolisani, neuređeni, za koje ne znamo ko u nekim situacijama plasira neke informacije. Jedino što nam ostaje da educiramo javnost kako da se nose sa izazovom savremenih medija poručio je na tribini prof. Muhamed Jusić.

Neformalna grupa roditelja je grupa roditelja iz Bugojna koji su početkom 2017. godine kroz projekat “Podrška mladima u lokalnim zajednicama u Bosni i Hercegovini”, kojeg implementira International Organization for Migration (IOM) na području 15 općina u BiH, odlučili da kroz volonterski angažman dadnu doprinos svojoj lokalnoj zajednici.

Cilj rada grupe roditelja je poboljšanje roditeljskih vještina kroz kreiranje sigurnog prostora gdje bi roditelji mogli razmijeniti svoja iskustva sa ostalim roditeljima, razgovarati o izazovima i problemima sa kojima se susreću, a sve to kako bi postali bolji roditelji i aktivniji članovi društva, te istinski postali svjesni o važnosti uloge roditelja u životu i odrastanju njihove djece. Neformalnu grupu roditelja čine roditelji različitih profesija, spola i starosne dobi, a djeluju u sklopu Omladinskog Centra Bugojno, kao jedan od njihovih programa.

Evropska perspektiva Balkana nije u krizi zbog islama pa ni "radikalnih muslimana"

Piše: Muhamed Jusić- Preporod

 „Ako ste zabrinuti za ovaj region, prvo pitanje nije ni Sjeverna Makedonija ni Albanija, već Bosna i Hercegovina. Bosna i Hercegovina je tempirana bomba koja kuca tik uz Hrvatsku. Ona se suočava s problemom džihadista povratnika“, upozorio je predsjednik Francuske Emmanuel Macron u opsežnom intervjuu za britanski magazin The Economist. Ova izjava uslijedila je nakon što je na oktobarskom samitu Evropske unije u Briselu Macron uložio veto na otvaranje pregovora o pristupanju Albanije i Sjeverne Makedonije Uniji. U odbijanju Albanije pridružili su mu se i lideri Danske i Holandije.

 Strah od muslimana – džoker u rukavu

 Izjava francuskog predsjednika o Bosni i Hercegovini za ”The Economist” ne može se razumjeti, jer je u tom kontekstu i izrečena, bez uzimanja u obzir njegove odluke da blokira daljnje proširene EU na Balkanu. Jasno je da Macronovo traženje razloga da opravda svoju odluku i posezanje za vrlo problematičnom konstrukcijom o Bosni i Hercegovini koju već neko vrijeme ponavljaju desničarski ekstremisti u okruženju i EU. A izjava je sporna, jer jednostavno ne odgovara stvarnosti.

Iz BiH je na sirijsko-iračko ratište otišlo nešto više od 300 građana (većinu su činili žene i djeca), a iz Francuske preko 1900, duplo više nego iz ijedne druge zapadnoevropske države. Samo ovih dana se očekuje povratak preko 450 njih u Francusku. Problem stranih boraca i povratnika sa sirijsko-iračkog ratišta je ozbiljan izazov za većinu evropskih država i ne znam zašto bi to samo za Bosnu trebao biti dokaz da joj nije mjesto u sjedinjenoj Evropi. Bosna i Hercegovina se s ovim problemom suočila u skladu sa svojim mogućnostima i kapacitetima, pa i njena Islamska zajednica, što znaju svi oni koji žele da znaju. Da je predsjednik Macron kojim slučajem rekao da je Bosni teže nositi se s ovim izazovom zato što nema efikasnu državu, što ima podijeljene policijske strukture, ratne zločince koji su na slobodi i zvanične politike koje ih veličaju istovremeno negirajući zločine što može biti osnov za neku novu radikalizaciju i da je, kojim slučajem, imenovao krivce za takvo stanje, ova njegova izjava bi se mogla shvatiti i dobronamjernom. Ovako ne.

Moglo bi se reći da su se «kola opet slomila na Bosni». Jer iz intervjua se vidi da je Macron itekako svjestan kako će njegove poruke biti percipirane na Balkanu. Dodik se sa crne američke liste pobrinuo da u to ne bude nikakve sumnje. Predsjednik Macron je, govoreći o protivljenju Francuske da se Sjevernoj Makedoniji i Albaniji odobri početak pregovora o ulasku u Evropsku uniju, ustvrdio da se “polovina država Unije protivi tome da pregovori počnu s Albanijom”.

„Oni hoće da se to otvori sa Sjevernom Makedonijom. To je mala zemlja, promijenila je ime i to je zaista historijsko ostvarenje. Nikome ne predstavlja opasnost. Realnost je da, ako pregovore ne otvorimo s Albanijom, izazvat ćemo užasnu traumu cijelom regionu. Albanske zajednice su svuda. Ako ponizite Albaniju, trajno ćete destabilizirati region“, kazao je u The Economist-u.

Zato je očito krenuo linijom manjeg otpora i odlučio priču skrenuti na Bosnu i Hercegovinu i ponuditi odgovor koji populisti u Evropi nude već neko vrijeme kao odgovor na sve: za sve probleme Evrope kriv je islam, odnosno «radikalni islam», «politički islam» koji je, najveća opasnost za svijet. Zato su upravu oni koji su u ovoj poruci prepoznali očiti populizam i podilaženje radikalnoj desnici u okruženju i Evropi.

Kao što je upravu i pomoćnik američkog državnog sekretara Philip Reeker koji je prije spornog Macronovog intervjua izjavio kako su SAD razočarane odlukom evropskih čelnika o nepokretanju pristupnih pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom, ocijenivši da neki čelnici EU-a imaju "pogled iz 19. stoljeća na Zapadni Balkan". Kada sam pročitao ovaj komentar sjetio sam se karte iz jednog francuskog udžbenika iz 1977. na koju sam nedavno naletio, a koja pokazuje „evropsko jezgro“, a ustvari „nivoe evropejstva“, tu ukorijenjenu predodžbu o tome kako svi narodi nisu dovoljno evropski. Sada se ti duboki stereotipi pokušavaju pretočiti u političke programe, kroz vizije ujedinjene Evrope različitih nivoa integriranosti ili „različitih brzina“. Daleko je to od one slike Evrope koja je ujedinjena u svojoj različitosti. One koja i svoj istok i zapad, i sjever i jug podjednako cijeni i smatra i pored svih posebnosti podjednako evropskim.

Ova slika koju sada kreiraju evropske elite teško da će očuvati Evropu ne samo kao političku, ekonomsku i sigurnosnu organizaciju, što Macron tvrdi da je bio cilj njegovog intervjua, nego i kao ideju. Jer ta i takva Evropa je uvijek, barem na istoku, granice imala u Zemunu. Sve preko toga je bila Divlja Evropa. Ne znam kome bi mogla biti privlačna ideja jedinstva u kojoj ćeš morati dokazivati svoje evropejstvo pred imaginarnim sudom evropskih vrijednosti i u kojem će čitavi narodi pristati na to da budu članovi drugog ili trećeg reda.

 Balkanski vakuum

Znamo mi već neko vrijeme da je Evropa u krizi i da trenutno ne postoji volja većine članica i mnogih u briselskoj birokratiji da se proširenje EU nastavi. Strategija o kojoj se nije htjelo javno govoriti počivala je na taktici da se za neuspjeh krive korumpirane političke elite zemalja Balkana koje nisu provodile reforme. Na taj način održavana je ideja članstva živom s ciljem da se spriječi utjecaj vanevropskih, prije svega istočnih globalnih igrača koji vrebaju priliku da popune balkanski vakuum. Mnogi su vjerovali da je to dovoljno, samo malobrojni su upozoravali da se ta nada o članstvu ne može otezati do u nedogled.

Karta stepena evropejstva iz francuskog udžbenika štampanog 1977.

Političke elite su svoju ulogu igrale više nego savjesno. Stalno stvarajući krize i blokirajući reforme oni su sebi održavali sistem u kojem su politički, ali kroz široko rasprostranjenu korupciju i na svaki drugi način, profitirali. Zauzvrat su kroz razne inicijative dobijali sredstva iz evropskih fondova koje su trebale čuvati socijalni mir. Ne treba zaboraviti da je ta klima osigurala i stalni priliv mlade i obrazovane radne snage velikim evropskim ekonomijama. I ta 'idila' bi trajala još ko zna kako dugo. Svako malo bi Brisel mijenjao viziju budućnosti, svako malo mijenjao prioritete i uslove, a lokalci bi pokazali svoju, sve veću, kreativost u stvaranju novih kriza i napetosti. Sve se urušilo kada su dvije zemlje iz famozne «evropske regate» napravile male korake ka EU i napokon nekim čudom ispunili dio onoga što se od njih tražilo da urade, a molilo Boga da ne urade. Macronu je pripala neslavna uloga da saopći bolnu istinu i tako ogoli propalu strategiju.

Sada je očito, maske su pale i teško da će se i lokalni političari i evropski «zvaničnici» moći služiti istom taktikom. Ono što je apsurdno jeste da su ipak uspjeli, barem djelomično, skrenuti priču sa suštine na strah od islamskog identiteta velikog broja građana zemalja Balkana i prebrojavanje ko ima više radikala. Ali to neće riješiti probleme zbog kojih je Evropa, ali i njeno proširenje u krizi. Naprotiv.

(Preporod)

Tribina u Brčkom

Godišnjica genocida u Srebrenici

Al Jazeera Balkans

Zamislite Dačića u Višegradu: 'Bosna nikada nije i neće biti muslimanska'

Svi oni koji su ubijeni u većinski muslimanskom i bošnjačkom Višegradu pobijeni su da bi bila stvorena Republika Srpska.

Bosanskohercegovačka javnost, ali i zvanične politike preko ovih provokacija ne trebaju prelaziti olahkoAnadolija / Al Jazeera

Piše: Muhamed Jusić (Al Jazeera)

Imao sam davno ideju za rubriku u kojoj bi svaki dan izjave nekih političara i javnih ličnosti stavljao u kontekst nekog drugog događaja koji se desio istog dana samo na drugom mjestu. Mislio sam kako bi nam to pomoglo da sagledamo sva značenja te poruke i da je stavimo u tako potrebnu širu perspektivu. Isto sam planirao i sa događajima i postupcima. U međuvremenu je neko počeo fotografije stradanja iz Sirije, i drugih stratišta i kriznih područja smještati u kontekst svakodnevnice zapadnih metropola. Svjestan sam svih mogućih kontroverzi i neprimjerenosti, ali samo tako možemo shvatiti sve razmjere iščašenosti realnosti koju živimo i na koju nas tjeraju da se naviknemo.

Danas mi se samo nametnulo jedno takvo poređenje. Na portalu s kojeg uzimam vijesti jedna pored druge pojavile su mi se dvije vijesti, dva naslova: "Dačić na saboru SNSD-a: BiH nije i nikada neće biti muslimanska, kako to hoće Bošnjaci” i "S mosta Mehmed-paše Sokolovića u Drinu bačeno 3.000 ruža: Sjećanje na ubijene Višegrađane”.

Hajde ti sad pa se ne zapitaj da li bi on ovo što je rekao dodvoravajući se Dodiku i pripremajući srbijansku i srpsku javnost na definitivno gubljenje Kosova ponovio i pred majkama i djecom nedužno umorenih civila u Višegradu. Svi oni koji su ubijeni u većinski muslimanskom i bošnjačkom Višegradu (1991. Muslimani su činili 63,54 posto stanovništva) su pobijeni da bi bila stvorena RS i da bi Dačić uz oduševljenje prisutnih i gromoglasne aplauze tvrdio kako svi ti gradovi širom Bosne pa i sama Banja Luka nikada nisu bili muslimanski. Oni koji su te zločine, pa i genocid u Srebrenici, osmislili i počinili su upravo to tvrdili i dokazivali.

Tamo gdje se to nije podudaralo sa realnošću ona se ispravljala zločinom. Da Bosna ne bi "bila muslimanska" i da bi se stvorili "srpski" a kasnije i "hrvatski" historijski prostori činjeni su zločini koje bi sada zarad pomirenja trebali zaboraviti i prihvatiti novu realnost. Sad bih i ja valjda trebao prihvatiti da je moj rodni Kotor Varoš samo srpski i da u mojoj školi u Vrbanjcima nema mjesta za bosanski jezik. Zato su porušene sve one silne džamije, zato je srušena Ferhadija, Aladža i Arnaudija. Sve masovne grobnice i počinjeni urbicid su tu da bi Dačić mogao reći da Bosna nikad nije bila muslimanska i da zaprijeti da neće biti. Drugim riječima, ako bi se kojim slučajem desilo da se prognani vrate i da, kako je Dodik jednom rekao, "zaprijete Drini" znamo šta ih čeka.

Zemlja svih građana

Nikad niko u Bosni, barem relevantan nije rekao da je Bosna i Hercegovina samo muslimanska ili samo bošnjačka, nego se do perverzije ponavlja ono da je ona svih njenih građana i podjednako i bošnjačka, i srpska i hrvatska. Jer samo takva ne podrazumijeva progone, etničko čišćenje, pa  genocid, ili u najmanju ruku diskriminaciju i isključivanje onih koji zločine prežive i odluče živjeti na zemlji svojih pradjedova na pogrešnoj strani. Zato Dačićeve poruke sa SNSD-ovog skupa posebno odjekuju u Višegradu na mostu Mehmed-paše Sokolovića.

Svjesni su mnogi u Bosni opasnosti da se nasjedanjem na ovakve provokacije Bosna i Hercegovina i region drže dalje od evroatlantskih integracija i bliže ruskom utjecaju što je zadaća trenutnih političkih elita Srba s obje strane Drine.

Jasno je i to da je njima očita namjera da se RS predstavi kao nešto na čemu će propale nacionalističke srbijanske politike od Miloševića, preko Koštunice, Šešelja pa do Vučića kompenzirati sve svoje poraze. Čak u Bosni ima onih koji kažu da im to treba pustiti jer svi znaju da iza Kosova, kao što je posao skoro pa već završen u Makedoniji i Crnoj Gori, slijedi i Bosna i Hercegovina. I kao što ti neki tvrde da na ove izjave ne treba obraćati pažnju i da treba Vučiču, Dačiću, Miletu pa i onom Vulinu i njima sličnima dati prostora da se ispušu, ima i onih koji znaju da su se kroz historiju kola više puta lomila na Bosni i da je Bosna i njen najbrojniji narod plaćao cijenu i bio moneta za potkusurivanje.

Šovinističke provokacije

Zato sam skromnog mišljenja da bosanskohercegovačka javnost, ali i zvanične politike preko ovih provokacija ne trebaju prelaziti olahko. Kao što olahko ne treba prelaziti preko šovinizma i uvreda koje u kontinuitetu izriče vrhovni poglavar Srpske pravoslavne crkve. To posebno kada znamo koju ulogu SPC igra u srbijanskoj politici. Jer kako bi trebali razumjeti poruke poglavara ove vjerske zajednice, Irineja koji u svome sukobu sa državom Crnom Gorom kaže da su "njihove prizrenske komšije" zato što su prešli na islam "izgubili sve iz srpskog naroda" i da je "poturica gori od Turčina".

Besmisleno je navoditi sve implikacije ove izjave, svu mržnju prema islamu i muslimanima i komšijama muslimanima koji su mjera zla… To je "etička" i "moralna" podloga za genocidnu ideologiju. "Bosna nije bila i neće biti muslimanska" je politički program, a rezultat 3000 ruža bačenih u Drinu dok i to ne uspiju zabraniti i preko raznih međunarodnih komisija ponovo ispisati historiju.

Tada će greblje u Potočarima biti samo još jedno "tursko groblje" i "mirna Bosna".

To što je ove uvrede izrekao "vrhovni vjerski autoritet crkve" ne čini ih ispravnim nego naprotiv govori o moralnoj krizi ovih politika. A ove njegove izjave još jednom dokazuju i  spomenuto iskustvo da i kada Srbi i Crnogorci ratuju opet stradaju muslimani i Bošnjaci.

Ako ovako govore politički i vjerski zvaničnici srpskog naroda u Bosni i Srbiji kako onda očekivati da oni osude ili zaustave kontinuirane napade na malobrojne povratnike u bosanskohercegovački entitet RS? Kako očekivati da oni osude morbidne plakate "Nož, žica, Srebrenica" polijepljene samo koji dan ranije (11.i 12. juna) na Atik džamiji u Bijeljini, kojima se ne samo negira zločin genocida, veličaju njegovi počinioci, priznaju njegovi rezultati nego i poziva ne nove zločine po sada već artikulisanom genocidnom projektu?

To nisu ispadi pojedinaca, to nisu incidenti, to je nakon govora Dačića u Banja Luci i brojnih sličnih drugih zvaničnika Republike Srbije i predstavnika nacionalističkih opcija bosanskih Srba nacionalna politika koju vode vladajući režimi u susjednoj državi i na jednom nivou vlasti u Bosni i Hercegovini. Znamo mi to, ali je vrijeme da se to i kaže i da se tako počnemo ponašati a ne da se od nas očekuje da zbog već sada zaboravljenog uslova EU "o regionalnoj saradnji" glumimo kao da imamo posla s ozbiljnim i civilizovanim politikama i političarima. Valjalo bi i da međunarodna zajednica shvati da se u Bosni i Hercegovini na ovo ne gleda kao na normalnu stvar i da nam to, jer smo svakako zavađena plemena, ne smeta. Naprotiv, suprotstavljanjem ovakvim politikama gradi se evropski put ne samo Bosne i Hercegovine, nego i Evrope.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera