Hutba koja je danas čitana u svim džamijama u Bosni i Hercegovini

Hutba: Sveti mjesec redžeb, mjesec mira: Na zlo ne odgovorite zlom, niti na mržnju mržnjom

Hvala Allahu koji nas je u ovom svetom mjesecu redžebu obasuo brojnim blagodatima i nimetima.

Mir i blagoslov neka su na našeg uzora Muhameda, a.s., njegovu porodicu, ashabe i one koji ga u dobru slijediše i slijede do Sudnjega dana.

Draga braćo,

Danas je mubarek petak, 6. redžeba 1447. godine od Hidžre Mustafine, a.s., odnosno 26. decembar 2025. godine od rođenja Isaa. a.s. Sinoć smo obilježili mubarek noć Lejletul-regaib.

Sa ovog časnog mjesta ja za sebe i vas molim Božiji oprost i Njegovu milost.

Podsjećam sebe i vas da je u islamskoj tradiciji mjesec redžeb jedan od četiri sveta mjeseca.  Tako nam se prenosi u vjerodostojnim predajama od Pečata vjerovijesnika, mir i spas neka su s njim. Svetost ovog mjeseca i sigurnost koja je dio njega, propisana još u ranijim objavama, bila je poštovana među predislamskim Arapima čak i prije dolaska Posljednjeg Allahovog pejgambera Muhameda, alejhiselam.

Tako su stanovnici predislamske Arabije mjesec redžeb nazivali mensalul-esinneti ili mjesec u kojem su odvajane strijele od lukova, u kojem se oružje nije smjelo potezati radi borbe. Bio je poznat i kao el-esam ili gluhi, mjesec u kojem se nije smio čuti zvuk gvožđa i željeza. Mjesec je to u kojem se nije kovalo oružje kao prijetnja ratom. Stari Arapi su govorili da u tom mjesecu ne treba kovati ni rahtilo ni alatke od željeza, kako ništa ne bi podsjećalo na rat i sukobe.  

Nažalost, u ovom svetom muslimanskom mjesecu mira, širom svijeta se čuje zveckanje oružja i zavijanje vukova koji pozivaju na novo prolijevanje krvi. Zlo se uzgoropadilo i sve su glasniji oni koji nose poruke mržnje, dominacije sile i neprijateljstva prema svemu što je drugačije. Dobri i plemeniti, otvorenog duha su sve tiši i nerijetko se povlače pred onima koji svijet guraju u nove sukobe i ratove.

Genocid u Gazi kojem čitav svijet više od dvije godine svjedoči ostaće mrlja na savjesti čovječanstva. Nezapamćena patnja palestinskih civila, nažalost, traje i danas. Stradanje nevinih ljudi u Ukrajini, Sudanu i brojnim drugim žarištima opominje nas da zlo rata i dalje prijeti ljudskom rodu. Poruka je to da, iako nas sve Božije objave pozivaju u kuću mira i uspostavljanje pravde i sigurnosti, sinovi i kćeri Ademovi i Havini još nisu prihvatili Božiju uputu niti su iz historije naučili kuda vodi sijanje neprijateljstva i razdora među ljudima.

Poštovani džematu,

U godini koju ispraćamo obilježili smo tridesetu godišnjicu genocida nad našim narodom u Srebrenici i trideset godina od postizanja mira u Dejtonu. Mi koji smo bili žrtve agresije i genocida, s razlogom cijenimo mir i razumijevamo poruke svetog mjeseca redžeba. Zato nas s pravom brine očita kampanja kojoj smo svjedočili ovih dana kojom u svjetskim sjedištima moći i medijima kleveću Bošnjake zbog njihove pripadnosti islamu. Uvrede naše vjere i našeg identiteta te sijanje nepovjerenja prema našem narodu i našoj domovini ne mogu postati „novo normalno“ i nešto na šta ćemo se naviknuti. Veličanje i slavljenje ratnih zločinaca i njihovih politika, prizivanje nekih novih Srebrenica i plaćenog lova na našu djecu sa sarajevskih brda, te osporavanje Bošnjaka kao suverenog političkog evropskog naroda i njegovog prava da slobodno živi siguran od novih zločina u svojoj domovini Bosni i Hercegovini, nisu put u stabilnost i bolju budućnost ovih prostora. To je očita prijetnja miru. Zato se ne smijemo umoriti od potrage za saveznicima i prijateljima u domovini, regionu i svijetu koji shvataju da ove ideologije zla nisu samo naš problem, nego izazov kojem se zajedno trebamo suprotstaviti.

Ako cijenimo mir, i ako smo ga spremni braniti, ne možemo nezainteresovano posmatrati kako se nekažnjeno šire najgori oblici govora mržnje prema islamu i muslimanima. Svakom zločinu prethodi stvaranje slike o Drugome kao opasnosti, onome ko ne pripada „našem“ prostoru „našoj“ vjeri kulturi ili civilizaciji. Uvrede, omalovažavanja, potcjenjivanje i diskriminacija imaju za cilj normalizaciju ovakvog odnosa i navikavanje javnosti, ali i žrtava, na prihvatanje takvog odnosa koji ih ponižava i pretvara u metu. Nakon toga slijedi dehumanizacija kao posljednji korak prije opravdavanja svakog oblika nasilja i agresije. Na nama je da ovo zlo prepoznamo dok nastaje i raste, da na njega upozoravamo i da mu se na sve načine suprotstavimo.

Neprihvatljivo je da se Bošnjacima pokušava osporiti pravo da glasaju na izborima, da kupuju stanove, da koriste svoj jezik na velikom dijelu bosanskohercegovačke teritorije.

Slobodu i mir koje uživamo mi smo skupo platili da bismo nijemo posmatrali kako se ovdje sije neko novo sjeme razdora i sukoba.

Zato kao Islamska zajednica i kao ljudi vjere svjesni svetosti slobode i mira pozivamo sve one koji su odgovorni i koji imaju instrumente da na vrijeme zaustave ove politike, institucije i pojedince koji svojim postupcima prijete miru. Odgovorni političari, mediji, akademska zajednica ali i naša dijaspora i prijatelji u svijetu imaju obavezu suprotstaviti se ovim narativima i učiniti sve kako bi se čula istina o nama i našoj domovini.

Draga i poštovana braćo.

Istovremeno podsjećam nas na opasnost od toga da na zlo odgovorimo zlom ili na mržnju mržnjom.

Uzvišeni Allah nam u Kur'anu poručuje:

„O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas neprijateljstvo i mržnja nekog naroda nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite. “ (El-Ma’ida, 8)

Naš istinski poraz bi bio kada bismo odustali od svojih vrijednosti i svoje vjere, kada bi postali poput onih na čije zlo upozoravamo i protiv kojih se borimo. To nije put muslimana niti vjernika.

Mi ćemo ostati ustrajni na principima naše vjere i dostojni branitelji našeg učenja, tradicije i otvorenog duha, uvjereni da u svijetu i ljudima ima više dobra nego zla i da je jedino što je na nama da pozivamo u Božiju kuću mira - Darus-selam - uvijek budni i oprezni da nam se zlo ne ponovi.

Na kraju, u mjesecu u kojem se duhovno pripremamo za dolazeći mubarek ramazan molim

Uzvišenog Allaha dovom Njegovog miljenika Muhameda, a.s., koju je učio u ovim danima:

اَللَّهُمَّ بَارِكْ لَنَا فِي رَجَبٍ وَشَعْبَانَ، وَبَلِّغْنَا رَمَضَانَ

„O Allahu, blagoslovi nas u mjesecu redžebu i ša’banu i daj nam da dočekamo ramazan“

Amin, ja Rabbel-alemin.

Autor hutbe: Muhamed Jusić, direktor Uprave za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini

Jusić: Pope Leo XIV’s Visit to Turkey and Lebanon Is Symbolic, and It Is Not Good That the Messages Were Not Heard in Bosnia and Herzegovina

Foto: Anadolija - Papa Lav XIV posjetio i Sultanahmetovu džamiju tokom posjete Turskoj

The recent visit of Pope Leo XIV to Turkey and Lebanon passed almost unnoticed in Bosnia and Herzegovina. Apart from agency news reports, there were hardly any serious analyses of the significance of this apostolic journey and the messages conveyed during it.

On this occasion, Preporod interviewed Muhamed Jusić, Director of the Department of Foreign Affairs and Diaspora of the Riyasat of the Islamic Community in Bosnia and Herzegovina, a member of the Executive Board of the Interreligious Council in Bosnia and Herzegovina, and former Ambassador of Bosnia and Herzegovina to the Kingdom of Saudi Arabia, Yemen, the Sultanate of Oman, and the Organisation of Islamic Cooperation.

Riyasat member Jusić agreed with Preporod’s observation that this visit did not receive the attention it deserved in the Bosnian public, adding that it is highly significant that Pope Leo XIV chose two predominantly Muslim countries for his first foreign visit.

“The message is extremely symbolic, and it is not good that these messages were not heard in Bosnia and Herzegovina, if we are not to conclude that they may have been deliberately ignored.

The messages about the mutual interdependence of Muslims and Christians and the necessity of mutual respect, which were voiced during the Pope’s apostolic journey, are today perhaps more necessary than in some earlier periods, when the world was not globalised to the extent it is today and when Muslims and Christians did not live together in so many shared, multi-confessional societies as they do now. Messages about the importance of strengthening ties between Eastern and Western Christianity also deserve serious attention. At a time when there are clear efforts by certain circles to ensure that Islam and Christianity are less and less religions, and increasingly markers of culture and political dominance, it is crucial to have a Pope who is aware of these dangers and who equally reminds both Christians and Muslims of the risks of such an attitude toward the sacred and the meaning of faith and life,” Jusić said.

Seeking to Legitimize Exclusivism

Asked about the global context in which this visit took place, Jusić stated that the rhetoric of a “clash of civilizations,” often artificially constructed without grounding in everyday reality, is increasingly being used worldwide to target Muslims, especially in environments where they are minorities or immigrants.

“It is evident that across Europe and America an image is spreading that Christianity is under threat from an ‘Islamic danger’ and that mobilisation is necessary to defend the Christian world. This polarises and destabilises societies, leading to a general sense of insecurity, uncertainty, and mistrust. In this process, there is no hesitation in resorting to dehumanisation, violations of basic human rights, and the spread of hatred toward Muslims, developments that increasingly resemble the period preceding the rise of fascism.

For the success of these intolerant and exclusionary ideologies, the support of the Church, especially the Catholic Church as the largest in the world, would be decisive. A Church blessing for such rhetoric and for policies that claim to defend Christian values would amount to their legitimisation. That is why all eyes are on the Pope and his stance toward such interpretations of Christianity and social reality. Among other things, through this visit and the messages conveyed during it, Pope Leo XIV sent a clear message to the proponents of such ideas and policies who seek to instrumentalise religion for political goals,” Jusić explained.

Muslims and Christians Share More Values Than Differences

At the same time, Jusić pointed out that what is happening in the West has its counterparts in the East, and that the world functions according to the principle of interconnected vessels, with reciprocal radicalisation and de-radicalisation.

“The Muslim world has for some time been following a path that some Western societies are now embarking upon. Its own weaknesses were always blamed on others. In public discourse, it has become normal to blame the ‘colonial’ West, often equated with Christianity, for all problems. The fact that the empires which exported conflicts into predominantly Muslim regions and plundered their resources had long ceased to be Christian in their homelands had no effect on radical groups and ideologies ceasing to spread hatred toward minorities and undermine their own societies from within. This has led to a situation in which Christian communities throughout the Muslim world have become targets of radical groups and policies,” Jusić noted.

He reminded that some of these persecuted and discriminated Christian communities belong to denominations that survived only within multi-confessional Muslim societies.

“Even this was not enough for radical elements to stop seeing them as agents of a global conspiracy against Muslims, rather than as their neighbours and friends, often members of the same people with whom they have lived for centuries.

That is why the messages voiced by Pope Leo XIV, as well as by his Muslim hosts, are so significant, messages emphasising the need to preserve traditional Christian communities throughout the Muslim world, to guarantee their freedoms and rights, and to reaffirm the determination of Muslim and Christian believers worldwide to continue their shared historical journey.

Muslims and Christians, as genuine believers and as institutions representing them in today’s world, share more common values and challenges than differences and conflicts. This should serve as an incentive to open new horizons of cooperation, rather than to deepen divisions,” Jusić said.

We Have a Pope Who Understands the Traps

Jusić further believes that the coming century will, among other things, be shaped by the relationship of the Pope and the Catholic Church toward the phenomenon of militant and nationalist religiosity.

“The desire to protect one’s own identity, religious or national, must not become a justification for hatred and intolerance toward the Other. Neither in the East nor in the West is it a good path to mobilise collective identity by spreading distrust toward others and inventing enemies.

It is therefore encouraging that, after Pope Francis, we once again have a Pope who understands the traps of promoting the concept of a clash of civilizations. This indicates that the Catholic Church, in its mainstream, is aware of the dangers of creating new global conflicts along religious, cultural, and civilisational fault lines, and that it will continue to seek partners around the world, including among Muslims, who recognise the same challenges and are willing to stop new fascisms, genocides, holocausts, pogroms, and holy wars while there is still time.

That is why we can rightly say that we are encouraged by the Pope’s first foreign visit,” Jusić concluded.

It should be recalled that nearly seven months after his election as a Pope, Leo XIV embarked on his first international trip.

From 27 to 30 November, he visited the Republic of Turkey, followed by a visit to Lebanon until 2 December. In doing so, the head of the Catholic Church, originally from the United States of America, continued the international engagement of his predecessors and, it seems, the open policy of dialogue with Muslims pursued by Pope Francis.

(IIN Preporod)

Jusić: Posjeta pape Leona XIV Turskoj i Libanu je znakovita i nije dobro da se poruke nisu čule u Bosni i Hercegovini

Nedavna posjeta pape Leona XIV Turskoj i Libanu prošla je skoro nezapaženo u Bosni i Hercegovini. Osim agencijskih vijesti skoro da nije bilo ozbiljnijih osvrta na značaj ovog apostolskog putovanja i poruka koje su odaslane tom prilikom.

INN Preporod je ovim povodom zatražio komentar Muhameda Jusića, direktora Uprave za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i člana Izvršnog odbora Međureligijskog vijeća u Bosni i Hercegovini, te bivšeg ambasadora Bosne i Hercegovine u Kraljevini Saudijskoj Arabiji, Jemenu, Sultanatu Oman i Organizaciji islamske saradnje.

Član Rijaseta Jusić složio se sa zapažanjem Preporoda kako ova posjeta nije u bosanskohercegovačkoj javnosti dobila pažnju koju zaslužuje, dodavši kako je itekako značajno da je papa Leon XIV za svoje prvo putovanje u inostranstvo odabrao dvije većinski muslimanske zemlje.

Poruka je itekako znakovita i nije dobro da se poruke nisu čule u Bosni i Hercegovini, da ne ustvrdimo kako su možda svjesno prešućene.

– Poruke o upućenosti muslimana i kršćana jednih na druge i nužnosti uzajamnog poštovanja, koje su se čule tokom papinog apostolskog putovanja, danas su potrebnije nego možda u nekim ranijim periodima, kada svijet nije bio globaliziran u mjeri u kojoj je to danas i kada muslimani i kršćani nisu živjeli u toliko zajedničkih multikonfesionalnih društava kao što je to slučaj danas. Poruke o značaju jačanja veza između istočnog i zapadnog kršćanstva također zaslužuju ozbiljnu pažnju. U vremenu kada su očita nastojanja nekih krugova da islam i kršćanstvo sve manje budu vjere, pa i religije, a sve više markeri kulture i političke dominacije bitno je imati papu koji je ovih opasnosti svjestan i koji podjednako podsjeća i kršćane i muslimane na opasnost takvog odnosa prema svetom i smislu vjere i života – kazao je Jusić.

Žele legitimizirati svoju isključivost

Na pitanje u kakvom globalnom kontekstu dolazi ova posjeta, Jusić kaže kako se retorika sukoba civilizacija, koja se čak i na silu konstruiše bez utemeljenja u svakodnevnici, koristi se sve češće kako bi se širom svijeta targetirali muslimani, naročito u onim sredinama gdje su manjina ili useljenici.

– Vidno je kako se širom Evrope i Amerike širi slika o tome kako je kršćanstvo ugroženo od "islamske opasnosti" i da je nužna mobilizacija kako bi se kršćanski svijet odbranio. Na taj način se polariziraju i destabilizuju društva, što dovodi do općeg osjećaja nesigurnosti, neizvjesnosti i nepovjerenja. U tom procesu se ne preza od dehumanizacije, kršenja osnovnih ljudskih prava i širenja mržnje prema muslimanima što sve više podsjeća na vrijeme pred uspon fašizma. Za uspjeh ovih netolerantnih i isključivih ideologija presudna bi bila naklonost crkve, naročito one Katoličke kao najveće u svijetu. Blagoslov crkve za takvu retoriku i politike koje su same sebi dale u zadatak da navodno brane kršćanske vrijednosti značio bi njihovu legitimaciju. Zato su sve oči uprte u papu i njegov stav prema takvim interpretacijama kršćanstva i društvene stvarnosti. Između ostalog, ovom posjetom i svim što se moglo čuti tokom nje, papa Leon XIV poslao je poruku i nosiocima takvih ideja i politika koji bi da instrumentaliziraju religiju za svoje političke ciljeve – pojasnio je Jusić.

Muslimani i kršćani imaju više zajedničkih vrijednosti nego razlika

Istovremeno, on skreće pažnju kako ono što se dešava na Zapadu ima svoje inačice na Istoku i da svijet funkcioniše po principu spojenih posuda i recipročne radikalizacije i deradikalizacije.

– Muslimanski svijet već neko vrijeme prolazi put kojim kreću neka zapadna društva danas. Za svoje slabosti uvijek su krivili druge. U javnom diskursu je postalo normalno za sve probleme kriviti "kolonijalni" Zapad koji je poistovjećivan sa kršćanstvom. To što imperije koje su izvozile sukobe u većinski muslimanski svijet i pljačkale njihove resurse već dugo u svojim maticama nisu bile kršćanske, nije imalo nikakvog efekta na to da radikalne skupine i ideologije prestanu širiti mržnju prema manjinama i iznutra razarati ta društva. Tako se došlo u situaciju da su kršćanske sljedbe širom muslimanskog svijeta postale mete radikalnih skupina i politika – naveo je Jusić.

Podsjetio je da neke od tih progonjenih i diskriminiranih kršćanskih skupina pripadaju sljedbama koje su preživjele samo u multikonfesionalnim muslimanskim društvima.

– Ni to nije bio dovoljan argument da radikalni elementi u njima ne vide nosioce globalne zavjere protiv muslimana, nego svoje komšije i prijatelje, nerijetko i pripadnike istog naroda s kojima žive stoljećima. Zato su značajne poruke koje su se čule od pape Leona XIV, ali i njegovih domaćina među muslimanskim liderima, o potrebi očuvanja tradicionalnih kršćanskih zajednica širom muslimanskog svijeta i garantiranja njihovih sloboda i prava, te odlučnosti da vjernici muslimani i kršćani širom svijeta nastave svoj zajednički historijski hod. Muslimani i kršćani kao istinski vjernici, ali i kao institucije koje ih predstavljaju u današnjem svijetu, imaju više zajedničkih vrijednosti ali i izazova nego razlika i sukoba. To treba biti poticaj za otvaranje novih vidika saradnje, a ne produbljivanje podjela – poručio je Jusić.

Imamo papu koji razumije zamke

Nadalje, Jusić smatra da će stoljeće pred nama zasigurno između ostalog odrediti i odnos pape i Katoličke crkve prema fenomenu militantne i nacionalističke religioznosti.

– Želja da se zaštiti vlastiti identitet pa i onaj vjerski i nacionalni ne smije postati opravdanje za mržnju i netrpeljivosti prema Drugome. Nije dobar put ni na Istoku ni na Zapadu da se vlastiti kolektivni identitet mobilizira preko širenja nepovjerenja prema drugome i izmišljanja neprijatelja. Zato svakako ohrabruje kada i nakon pape Franje opet imamo papu koji razumije zamke promocije koncepata sukoba civilizacija. To govori da je Katolička crkva u svom glavnom toku svjesna opasnosti kreiranja novih globalnih sukoba na vjerskim, kulturnim i civilizacijskim polarizacijama i da će nastaviti tražiti partnere širom svijeta pa i među muslimanima koji su svjesni istih izazova i koji su spremni zaustaviti neke nove fašizme, genocide, holokauste, pogrome i svete ratove dok još nije kasno. Zato s pravom možemo reći da smo ohrabreni prvom papinom posjetom inostranstvu – kazao je Jusić.

Podsjetimo, skoro sedam mjeseci nakon što je izabran za papu, Leon - Lav XIV je krenuo na svoje prvo putovanje u inozemstvo.

Od 27. do 30. novembra boravio je u Republici Turskoj, a zatim do 2. decembra u Libanu. T

ime je poglavar Katoličke crkve, porijeklom iz Sjedinjenih Američkih Država, nastavio međunarodni angažman svojih prethodnika i, čini se, otvorenu politiku dijaloga sa muslimanima koju je vodio papa Franjo.

(IIN Preporod)