27.1.12

Vesatijja- koncept islamskog srednjeg puta i traganje za mjerom

Autor sa pomoćnikom ministra vakufa
države Kuvajt dr. Adilom el-Felahom
Piše: Muhamed Jusić- Uvodnik novog broja Preporoda

Imao sam čast i privilegiju da budem član delegacije Rijaseta IZ BiH koja je posjetila Međunarodni centar za promociju srednjeg islamskog puta (El-Merkez el-Alemijj lil- Vesatijje) u Kuvajtu i da učestvujem u seminaru o kur`anskom konceptu vesatijjeta ili srednjeg puta između krajnosti kojima ljudska historija, ali i historija muslimana, obiluje. Naša posjeta je rezultat dogovora reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića s Ministarstvom vakufa Kuvajta pri kojem ovaj centar i djeluje i bila je jedinstvena prilika da se muftije, profesori, novinari i drugi članovi IZ BiH upoznaju sa najnovijim tokovima misli u muslimanskom svijetu, ali i da usvoje nova znanja o prevenciji radikalizma i izopačenih interpretacija islama. Preporod u ovom broju donosi odličan i opsežan izvještaj naše novinarke i učesnice seminara Ajše Hafizović Hadžimešić i nije mi namjera ponavljati detalje sa seminara, ali bih iskoristio priliku da sa našim čitaocima podijelim dio svojih dojmova i zapažanja o ovom putovanju, ali i konceptu vesatijje koji se sve češće spominje u muslimanskim naučnim krugovima, ostavljajući neka od otvorenih pitanja i nedoumice za drugi put.

Prvo što svako onaj ko poznaje prilike u muslimanskom svijetu i tokove savremene islamske misli može primjetiti jesu promjene koje su zahvatile ovaj dio svijeta koji je dugo važio za najkonzervativniju sredinu i u poređenju sa drugim muslimanskim zemljama, čak i arapskog okruženja. Danas se promjene mogu vidjeti ne samo u modernoj arhitekturi zemalja bogatog Arapskog zaljeva i skoro u potpunosti pozapadnjačenom stilu života mladih generacija, nego i u knjižarama u kojima se mogu naći brojna djela koja tretiraju otvorena pitanja muslimanskog svijeta i njihovih društava a ne, kao ne tako davno, samo kompjuterski obrađene reprinte srednjovjekovnih djela islamskih mislilaca.

Čini se da je ovaj dio svijeta odlučan uhvatiti korak sa modernim svijetom, ali ne više samo kroz kupovinu luksuzne robe i neselektivno prihvatanje svega što globalno selo nudi, nego kroz zadržavanje tradicionalnih vrijednosti koje dobrim dijelom počivaju na islamu ili nekoj od njegovih interpretacija. I tu dolazi do izražaja ideja vesatijje, iza koje je u slučaju kuvajtskog centra čiji smo gosti bili, stala i država sa svojim institucijama, kojoj su njeni promotori namijenili ulogu procesa traganja za sredinom i mjerom između tradicionalizma i modernizma. Tako je i moto pod kojim vesatijja djeluje i pod kojim je i seminar u Kuvajtu organizovan „veza sa korijenima i kontakt sa savremenim trenutkom“. To je ustvari pokušaj ponovnog otvaranje vrata idžtihada i pokušaj da se u islamskoj tradiciji razdvoje univerzalne vrijednosti koje ne podliježu promjenama zbog promjene okolnosti u kojima ljudi žive i konkretna pravna rješenja i modeli postizanja tih viših ciljeva Šerijata koji su podložni reviziji i propitivanju. Naši domaćini su više puta naveli primjer imama Eš-Šafije koji je poznat po tome da je imao dva mezheba (dva seta pravnih rješenja), jedan u Iraku i drugi u Egiptu, između ostalog, i zbog različitih okolnosti i stanja društva u kojem je živio. Ako je imam Eš-Šafija živeći u istom vremenskom periodu i istoj državi morao posezati za različitim pravnim rješenjima kako bi praktikovao Šerijat i ako je bio spreman revidirati vlastite stavove, kako onda neko može uskratiti to pravo današnjim muslimanima čija se realnost utoliko razlikuje i obiluje brojnim posebnostima. Čak štaviše, brojni su primjeri kako su ashabi koristili idžtihad i samostalno tragali za novim rješenjima u duhu Šerijata kada bi se od Poslanika, a.s., udaljili desetine kilometara ili na neko vrijeme, a on, a.s., ih je u tome ohrabrivao.

Drugi princip na kojem ideja vesatijje počiva jeste traganje za srednjim putem između različitih razumijevanja islama, odnosno traganje za principima muslimanskog jedinstva.
Verovanje kako se jedinstvo muslimana može postići na način da se svi ujedine oko jedne vizije ili jednog tumačenja vjere je prevaziđeno. Jedino moguće je jedinstvo oko osnovnih principa i vrijednosti uz prihvatanje različitosti u onim pitanjima u kojima su se i ashabi kao i generacija nakon njih razilazili. Zato vesatijja promoviše i ideju međumuslimanskog dijaloga, promovisanja i prihvatanja svih priznatih muslimanskih mezheba i islamskog pluralizma. A to je muslimanskom svijetu koji se zbog trenutnih promjena koje se dešavaju u arapskim zemljama i koračanja prema otvorenim i slobodnim društvima koja neće počivati na jednoumlju i diktaturi više nego potrebno. Tolerantan odnos prema različitom mišljenju je neophodan ne samo zbog političkog pluralizma pred kojim se arapske zemlje nalaze nego kako bi se osigurao unutarmuslimanski vjerski pluralizam, jer smo svjedoci kako se mezhebske i unutarmuslimanske razlike sve češće politiziraju, instrumentaliziraju i koriste kako bi se došlo na vlast, ali i raspirili međumuslimanski sukobi koji svakodnevno odnose stotine života. Pluralizam je nemoguć bez tolerancije a nje nema bez dijaloga. Tek i letimično prelistavanje referenci na temu međumuslimanskog dijaloga pokazuje da takva djela jedva da postoje i da je, naprimjer, daleko više djela o muslimansko-kršćanskom (što je naravno samo po sebi poželjno) dijalogu nego onih koji bi posredovali da se, ako ne prevaziđu, a ono razumiju i prihvate sve untarmuslimanske razlike i posebnosti. Istovremeno, ispisane su čitave biblioteke međusektaške propagande kojom se svi oni koji misle drugačije optužuju za nevjerništvo, izdaju islama i promovisanje zablude. Vesatijja traga za principima koji bi na zdravim osnovama postavili temelje međumuslimanskog dijaloga, ali istovremeno osigurali da se islamsko učenje sačuva od zlonamjernog izvrtanja.

Naravno, postoje i oni koji su skeptični prema uvođenju novih pojmova pa makar se za njih tražilo uporište u kur`anskom tekstu i tradiciji. Zato treba naglasiti da se vesatijja ne razumijeva kao insistiranje na srednjem putu između istine i neistine, dobra i zla niti kao puko balansiranje između svega što nam životna realnost nudi, niti popuštanje u svemu. Vesatijja je, kao što reče jedan od predavača, hajrijje tj traganje za najboljim i najodmjerenijim rješenjima. Možda bi se zato moglo krenuti od toga da se vesatijja ne prevodi kao umjerenost (što je slučaj sa zvaničnim engleskim prijevodom) nego radije odmjerenost ili traganje za pravom mjerom stvari. Zato to ne bi trebalo od vesatijje praviti ideologiju i neku mantru gotovih riješena nego je razumjeti kao proces traganja za mjerom.

18.1.12

Delegacija Islamske zajednice u Kuvajtu


Sarajevo, 6. januar 2017. (MINA) - Delegacija Islamske zajednice u BiH otputovala je danas u Kuvajt gdje će prisustvovati seminaru kojeg organizira Međunarodni centar za promociju srednjeg islamskog puta u Kuvajtu.
U toku sedmodnevnog boravka imat će priliku slušati na seminaru predavanja eminentnih islamskih učenjaka iz Kuvajta.
Ministarstvo vakufa Kuvajta osnovalo je pomenuti međunarodni centar s ciljem promovisanja originalnog islamskog učenja i na tom putu bilježi zapažene uspjehe. Do sada su u svijetu osnovali veliki broj ispostava, pa će delegacija IZ imati priliku da razmijeni mišljenja i o osnivanju sličnog u BiH.
Delegacija predvodi hafiz mr. Senaid Zajimović, direktor Vakufske direkcije u Sarajevu. U delegaciji su još dr. Enes Ljevaković (FIN), Edhem Čamdžić muftija banjalučki, Seid ef. Smajkić muftija mostarski, mr. Amel Duraković (IPF Bihać), Muhamed Jusić (MIZ Bugojno), hafiz Muris Mešić (Radio BIR), mr. Zehra Alispahić (FIN), Ajša Hafizović (Preporod), Azra Ibrahimović (Nahla), Enver Omerović (Mešihat IZ Sandžak), Usame Zukorlić (Mešihat IZ Sandžak), mr. Amel Sarajlić (IPF Bihać),dr. Fuad Sedić (IPF Zenica), Dženan Imamović (Muftiluk goraždanski), dr. Sead Seljubac i Halil Mehanović (Behram begova medresa).
Odlazak ove delegacije je rezultat dogovora reisu-l-uleme s ministarstvom vakufa Kuvajta.

Vjerski turizam u BiH

Magazin Start BiH je pokrenuo mjesečnik za turizam i zaštitu okoliša BH Putovanja koji besplatno možete dobiti uz novi broj magazina. Ja sam napravio kratak osvrt na vjerski turizam u BiH na osnovu dostupnih materijala na netu i u turističkim priručnicima.

Svetišta privlače čak i nevjernike
Priredio: Muhamed Jusić

Iako je u BiH nakon stravičnog rata od multietničkog duha ostalo jako malo, ipak tragovi te bogate multikonfesionalne i multikulturalne prošlosti su nadživjeli sva razaranja i uz velike napore u rekonstrukciji predstavljaju značajno bogatstvo ove zemlje. Osim što je to značajan turistički potencijal koji uveliko može obogatiti kako ukupnu turističku ponudu, ne samo za domaće, nego i za inostrane turiste, ti spomenici i mjesta okupljanja su podsjetnik, kako na duboke korijene ovdašnjih naroda, tako i na njihovu duhovnu vitalnost i bogatu tradiciju suživota. Nažalost, kao i brojni drugi potencijali, ni ovaj nije u potpunosti iskorišten. Svjetska turistička organizacija je procijenila da se oko 37% svih turističkih putovanja odnosi na kulturni turizam i da se tržište povećava po stopi od 15% godišnje, a kulturni turizam i vjerski turizam u stvarnosti se često prožimaju. Stručnjaci za turizam su primjetili kako je za vjerski turizam tipična diferencijacija između dvije ciljne grupe turista. Jedni su vjernici koji putuju inspirisani istinskim vjerskim motivima, a drugi su turisti koji putuju iz želje za upoznavanjem vjerskih centara kao sastavnoga dijela svoje opšte kulture. Bosna i Hercegovina ima potencijal da privuče obje ciljne grupe, ali se puno više treba uraditi na promociji i brendiranju ukupne ponude. Naravno, ne znam treba li napomenuti da je organizovanje i promovisanje turističkih vjerskih lokacija u BiH, uz nekoliko izuzetaka, još uvijek briga uglavnom vjerskih zajednica i općina. Ovo su samo neki od spomenutih potencijala za vjerski turizam kojima bi se trebala posvetiti veća pažnja:
Međugorje

Kada govorimo o vjerskom turizmu u BiH ubjedljivo najveći broj gostiju po ovom osnovu u našu zemlju dolazi zbog mjesta koje, zanimljivo, nema neku značajnu historijsku pozadinu. Ovo malo mjesto u Hercegovini se ,nakon što se svijetom proširila priča kako je 1981. godine, grupa mladih posvjedočila o Gospinom ukazanju, pretvorilo u jedno od najpopularnijih katoličkih mjesta hodočašća koje, prema podacima Turističke zajednice FbiH, godišnje posjeti preko milion turista. Iako se u prvom redu u svim promotivnim materijalima ističe da u Međugorje dolaze hodočasnici, ipak domaći mediji izvještavaju i o tome kako ima jako puno i „nevjernika“ koji iz godine u godinu dolaze i uživaju u infrastrukturnim, gastronomskim, kulturnim i ostali sadržajima.

Osim na godišnjicu ukazanja, periodi najmasovnijih posjeta vjernika su u vrijeme Uskrsa, kada se slavi godišnjica prvog ukazanja kroz procesiju pod nazivom “Šetnja mira”, zatim za blagdan Velike Gospe (15 august/kolovoz) i za Rođenje Djevice (prva nedjejla nakon 8. septembra/rujna). Crkva Svetog Jakova, izgrađena 1969. godine, centar je raznih vjerskih događanja, a iza nje se nalazi puteljak koji vodi ka Uskrsnuću Spasitelja, statui iz koje neprestano kaplje sveta voda. Na putu do Brda Ukazanja 14 je postaja „Via Crucis“ na kojima se hodočasnici zaustavljaju u molitvi- stoji u promotivnom materijalu o ovom svetištu koje Vatikan još uvijek nije zvanično priznao.

Osim Međugorja, gdje većinu gostiju čine stranci, domaći katolici od pamtivijeka pohode i tri samostana koja su preko 700 godina središnja mjesta duhovnosti u BiH i to onaj Sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci, Sv. Katarine u Kreševu i Duha svetoga u Fojnici, te crkvu Sv. Ive u selu Podmilačje kraj Jajca, gdje se održava redovni godišnji skup na koji mnogi prema tradiciji dolaze hodajući ili čak bosi.

Ajvatovica
Ajvatovica je najveće dovište muslimana u Evropi koje svake godine privlači sve veći broj ljudi. Na dovištu (mjestu sa kojeg se upućuje dova ili molitva) iznad Prusca već se pola milenija okupljaju mještani i njihovi gosti, pješaci i konjanici, tradicionalno sedmog ponedjeljka po Jurjevu, kako bi Svemogućem uputili molitvu za mir i blagostanje. Za Ajvatovicu se veže legenda o mističnom događaju iz života Ajvaz- dede za kojeg se kaže da je u Bosnu došao sa njenim osvajačem sultanom Mehmedom el-Fatihom II 1463. godine i da se u Pruscu nastanio sa zadatkom da na području Skopaljske doline širi islam.

Nakon rata, Ajvatovica je prerasla u vjersko- kulturnu manifestaciju koja je iz godine u godinu obuhvatala sve više gradova i sve veći broj kulturnih, sportskih i vjerskih sadržaja. Istovremeno sa širenjem sadržaja išlo se i u izgradnju infrastrukture u Pruscu i njegovoj okolini. Prvo se asfaltirao put do samog Prusca iz pravca Bugojna i Donjeg Vakufa, a ovih dana se dovršava put i staza za konjanike i do same Ajvaz- dedine stijene pod planinom Šuljagom udaljene 6 km od Prusca. Prošle godine je pokrenuta inicijativa za brendiranje Prusca, a prave se i prvi planovi o tome kako iskoristiti turističke potencijale ovog kraja koji u okvirima Ajvatovice i van nje nisu do sada iskorišteni. U zadnjih nekoliko godina sve veći broj Turaka, naročito onih bosanskog porijekla, pokazuje zanimanje za dolazak na Ajvatovicu, tako da je ovaj događaj već ušao u ponudu brojnih turističkih agencija u Turskoj.

Manastir Žitomislić

Jedna od nezaobilaznih destinacija vjerskog ili kulturnog turizma je i Manastir Žitomislić koji je istovremeno i jedan od kulturno najznačajnijih pravoslavnih manastira Hercegovine iz 16. vijeka, a posvećen je Blagovještenju Presvete Bogorodice. Pored bogate historije manastir odlikuje i atraktivna lokacija na kojoj se nalazi, u kotlini na putu iz Mostara za južnu bosanskohercegovačku granicu, na krajnjoj zapadnoj liniji stare oblasti Dubrave. U staroj humskoj oblasti predstavlja najzapadniji održani pravoslavni manastir. Najveći ktitori manastira su bili iz porodice Miloradović i Hrabren. Samostan je srušen togom proteklog rata i danas je ponovo obnovljen.
Franjevački samostan u okolici Fojnice

Kao ozbiljna vjerska i kulturna destinacija u BiH izdvaja se i Franjevački samostan u Fojnici, u kojem je pohranjena Ahdnama, povelja sultana Mehmeda el-Fatiha iz 1463., a u kojem će vas lijepom riječju i izuzetnim gostoprimstvom dočekati pripadnici reda Franje Asiškog, koji u BiH obitavaju 700 godina. Franjevci su došli u Fojnicu u 14. vijeku, sagradili crkvu i samostan u sjevernom dijelu Fojnice - na Pazarnicama. Početkom 16. vijeka, crkva i samostan premješteni su na donje padine brda Križ, gdje se i danas nalaze. Ovaj samostan odigrao je značajnu ulogu u povijesti katoličke crkve u Bosni i Hercegovini. Ovdje su dugo stanovali apostolski vikari, biskupi, provincijali. Posebno je poznata knjižnica franjevačkog samostana, te muzej koji je nedavno otvoren i za posjete turista. Muzej je izuzetno bogat raznim starinama, a najznačajniji eksponat sigurno je već spomenuta ahdnama, po nekima, najstariji poznati dokument o ljudskim pravima, te plašt fra Anđela Zvizdovića, kojemu je sultan Mehmed el-Fatih i uručio.
Tekija na Buni

Tekija na vrelu Bune u Blagaju predstavlja značajan spomenik kulture iz ranog osmanskog doba u Bosni i Hercegovini. To je mjesto gdje su, posebnim ritualom, derviši obavljali – i danas obavljaju – zikr (slavljenje Boga), a koje danas mnogi željni mira rado pohode.

Tekija u Blagaju pripadala je raznim derviškim redovima, najprije bektašijama, a zatim halvetijama i kaderijama. Danas je predvodi vekil (zamjenik šejha) nakšibendijskog reda.

Tekija na vrelu Bune osnovana je ubrzo nakon pada Hercegovine pod osmansku vlast 1446. godine, a najkasnije oko 1520. godine.

Tekija je izgrađena u 16.vijeku. Unutrašnjost same tekije je urađena u klasičnom baroknom turskom stilu, po čemu je jedini takav objekat u BiH.

Tekija je otvorena za posjetioce tokom cijele godine, a u prelijepom vrtu koji gleda na izvor Bune možete popiti osvježavajuće piće, bosansku kafu ili čaj, dok su posljednjih nekoliko godina oko samog objekta izgrađeni brojni restorani sa bogatom gastronomskom ponudom.
Među posjećenijim destinacijama vjerskog turizma su Olovska Gospa, Manastir Tvrdoš kod Trebinja, Kraljeva Sutjeska, Humac Hercegovina, Kuća mira Prozor – Rama, te Djevojačka pećina i dovište u Brateljevićima kod Kladnja, te naravno glavni grad Sarajevo čiju urbanu sliku krase sakralni objekti četiri svjetske konfesije. Brojne džamije, crkve, katedrala, sinagoga, te ostali značajni vjerski objekti nalaze se u samom centru grada Sarajeva, smješteni tek stotinjak metara jedni od drugih.